уторак, 3. јануар 2023.

NAČINI ZA SEBE RAVA I KUPI SEBI PRIJATELJA 2

 
Načini za sebe rava i kupi sebi prijatelja 2

Članak br. 08, 1984-85. 

Baruh Šalom Ha-Levi Ašlag (Rabaš)

Trebalo bi i dalje da elaboriramo o onome o čemu smo diskutovali u članku broj 1 (1984-85):

Mi treba da uočimo razliku koja postoji u relaciji između a) čovek i Stvoritelj, b) čovek i njegov prijatelj, i c) čovek i ostali ljudi, koji nisu njegovi prijatelji, iako postoji izreka “Svi od Izraela su prijatelji”. 

Jednom, mi nalazimo da su reči „načini za sebe rava [učitelj/važna osoba] i kupi sebi prijatelja”, put ispravke, a drugi put je to u rečima “I sudi svaku osobu pohvalno” (Avot, poglavlje 1). Mi treba da razumemo razliku između “načini” i “kupi”, i značenje za “sudi pohvalno”. 

Mi treba da tumačimo „načini” kao akciju koja ne uključuje razum. Ovo je tako, jer ako razum ne može da razume da li je nešto vredno da se uradi ili nije, kako onda razum može da odredi šta je dobro za mene? Ili obrnuto, ukoliko razum dve alternative razmatra za jednake, ko će za osobu da odredi šta treba da radi? Otuda, akcija može da odredi ishod. 

Mi treba da znamo da postoje dva puta pred nama: raditi zarad davanja ili raditi zarad primanja za sebe. Postoje delovi čovekovog tela koji mu govore: „Ti ćeš uspeti u životu ako radiš zarad davanja i to je put da uživaš život”. Ovo je argument dobre inklinacije, kao što su naši mudraci rekli: „Ako radiš tako, bićeš srećan u ovom svetu i srećan u sledećem svetu”. 

A, agrument zle inklinacije je suprotan: bolje je raditi zarad primanja za sebe. U tom stanju jedino sila nazvana „akcija koja je iznad razuma” određuje, a ne intelekt ili emocija. Zbog toga je ova akcija nazvana „iznad razuma” i „iznad rasuđivanja”, i ovo je sila nazvana „vera koja je suprotna intelektu”. 

„Kupi” je unutar razuma. Obično, ljudi hoće da vide ono što hoće da kupe, tako im trgovac pokazuje robu  i oni pregovaraju da li jeste ili nije vredna cene koju trgovac traži. Ako ne misle da je vredna toga, oni ne kupuju. Prema tome, „kupi” je unutar razuma.

Sada ćemo objasniti materiju „rav” i materiju „prijatelj”. Reč prijatelj se ponekad odnosi na „društvo”, na to kada se prijatelji okupe i žele da se povežu. Ovo može da se dogodi kroz jednakost forme, što je kada svi brinu za ljubav bližnjih. Time se oni ujedinjuju i postaju „jedno”.

Prema tome, kada se društvo uspostavlja da postane jedinstvena grupa, tada vidimo da ljudi koji uspostavljaju takvo društvo, obično traže druge ljude koji imaju manje ili više slična gledišta i osobine sa njihovim. U suprotnom, oni ih ne bi primili u grupu koju hoće da uspostave. I, nakon toga počinje rad ljubavi prijateljā.

Ali, da oni nisu imali jednakost sa ciljevima društva od početka, još pre nego što su ušli u društvo, ne bi moglo da se očekuje da će bilo šta da proizađe iz njihovog povezivanja. Samo ukoliko je postojala očigledna jednakost među njima i pre njihovog ulaska u društvo može da se kaže da oni mogu početi da prave napor u radu ljubavi drugih. 

Između čoveka i Stvoritelja

Između čoveka i Stvoritelja, redosled počinje sa „Načini za sebe rava”, a nakon toga „Kupi sebi prijatelja”. Drugim rečima, prvo pojedinac mora da veruje iznad razuma da je Stvoritelj veliki, kao što je napisano u Zoharu (deo 185, stav 191 u Sulam komentari): „Strah, što je osnova, znači to da čovek treba da se boji svog Gospodara, jer On je veliki i vladajući”. 

Do stepena u kojem pojedinac veruje u veličinu Stvoritelja, koji se naziva „Veliki”, on ima snagu za to da „kupi”. To da pojedinac kupi znači da on ustupa samoljublje da bi postigao jednakost forme, nazvane Dvekut [prianjanje] uz Stvoritelja. I, to se naziva Haver [prijatelj]: onaj koji je u Hibur [povezivanje/veza] sa Stvoriteljem. 

Kada kupujemo nešto u korporalnom, moramo da se odreknemo novca, časti ili da jednostavno uložimo napor da to dobijemo. Slično tome, kada osoba želi da kupi povezanost sa Stvoriteljem, ona mora da se odrekne samoljublja, jer u suprotnom ne može da postigne jednakost forme.

Kada pojedinac vidi da je nepodesan da napravi ustupke da kupi jednakost forme sa Stvoriteljem, to nije zato što je rođen sa slabim karakterom te zbog toga ne može da nadiđe svoje samoljublje. Pre će biti da je greška u „Načini za sebe rava”, znači da on ne radi po pitanju vere, inače bi on bio u mogućnosti da napravi ustupke saglasno važnosti svoje vere u veličinu Stvoritelja. 

Osim toga, pojedinac treba da zna da ukoliko hoće da izmeri svoj stepen vere, on to može da vidi jedino iz stepena ustupanja koje je on u stanju da načini u samoljublju. Tada će on znati meru u kojoj radi u veri iznad razuma. Ovo se primenjuje između čoveka i Stvoritelja. 

Između čoveka i njegovog prijatelja 

Između čoveka i njegovog prijatelja mi treba da počnemo sa „Kupi sebi prijatelja”, a nakon toga je: „Načini za sebe rava”. To je tako zato što kada pojedinac traži prijatelja, on prvo treba da proveri – vredi li ujediniti se s njim. Naposletku, vidimo da je, kada je u pitanju prijatelj, upriličena posebna molitva koju kažemo nakon blagoslova: „Neka bude volja Tvoja”: „Da se držimo podalje od zle osobe i lošeg prijatelja”.

Ovo znači da pre nego što pojedinac uzme za sebe prijatelja, on mora da ga proveri na svaki mogući način. U to vreme, on mora da koristi svoj razum. Zbog toga nije rečeno: „Načini sebi prijatelja”, jer „načini” podrazumeva iznad razuma. Tako, što se tiče čoveka i njegovog prijatelja, on bi morao da ide svojim razumom i proveri koliko god može da li je njegov prijatelj u redu, kao što molimo svakog dana „Neka bude volja Tvoja”: „Da se držimo podalje od zle osobe i lošeg prijatelja”. 

I, kada vidi da je za njega vredno da se s njim poveže, on mora da plati za to da s poveže s njim, znači da načini ustupke u samoljublju, i da zauzvrat primi snagu ljubavi drugih. I, tada on može da očekuje da bude nagrađen ljubavlju Stvoritelja, takođe. 

Nakon što se povezao s grupom ljudi koji žele da postignu stepen ljubavi Stvoritelja i hoće da primi od njih snagu da radi zarad davanja i da ga pokrenu njihove reči o nužnosti toga da se postigne ljubav Stvoritelja, on mora svakog od prijatelja u grupi da razmatra za većeg od sebe. 

Napisano je u knjizi Matan Tora (Davanje Tore, deo 143) da pojedinac nije impresioniran društvom niti prihvata nešto što oni cene ukoliko ne razmatra da je društvo veće od njega. Zbog toga svako mora da oseti da je najmanji od svih drugih, pošto onaj koji je veliki ne može da primi od onoga koji je manji od njega, jer nije impresioniran njegovim rečima. I, samo je manji impresioniran rečima većeg, zbog toga što ceni većeg. 

Sledi da u drugoj fazi, kada svako mora da uči od drugih, postoji materija „načini za sebe rava”. Otuda, da bi on bio u mogućnosti da kaže da je prijatelj veći od njega, on mora da koristi „načini”, što je da radi ne uzimajući u obzir razum, jer pojedinac jedino iznad razuma može da kaže da je njegov prijatelj na višem stepenu od njegovog. Otuda, između čoveka i njegovog prijatelja redosled je da se počne sa držanjem „Kupi sebi prijatelja”, i zatim „Načini za sebe rava”. 

Između jedne osobe i svake druge osobe 

Mišna nam kaže: „Načini za sebe rava, kupi sebi prijatelja i sudi svaku osobu pohvalno” (Avot, poglavlje 1). Mi smo objasnili da kada je u pitanju odnos između čoveka i njegovog prijatelja u grupi redosled je takav da je prvo – kupi sebi prijatelja (objasnili smo da je kupovanje unutar razuma), a zatim – „Načini za sebe rava”. A, kada je u pitanju odnos između čoveka i Stvoritelja, redosled je prvo  „Načini za sebe rava”, a zatim „Kupi sebi prijatelja”. 

Mi treba da razumemo značenje izreke „sudi pohvalno” što se odnosi na svaku drugu osobu. Da li je to „kupi” ili „načini”? 

U skladu s prethodnim, mi treba da tumačimo značenje „I sudi svaku osobu pohvalno” kao „načini”, a ne kao „kupi”. Na primer, pretpostavimo da ima mnogo ljudi u kongregaciji i mala grupa među njima odluči da hoće da se ujedini u društvo koje se angažuje u ljubavi prijateljā. I, recimo da, na primer, ima stotinu ljudi u kongregaciji, i deset od njih odluči da se ujedine. Mi tada treba da ispitamo zašto je specifično tih deset individualaca odlučilo da se ujedini i isključi druge. Da li je to zbog toga što oni nalaze da su sa više vrlina od ostalih ljudi u kongregaciji, ili da su gori od drugih i da zbog toga moraju da preduzmu neku akciju da bi se uzdigli na lestvama Tore i straha Stvoritelja? 

U skladu sa prethodno navedenim, mi možemo da tumačimo da razlog iz kojeg su se ovi ljudi složili da se ujedine u jednu grupu, koja se angažuje u ljubavi prijateljā, jeste taj što svi osećaju da svako od njih ima jednu želju koja može da ujedini sva njihova gledišta, i omogući im da rade tako da prime snagu ljubavi drugih. Znana je izreka naših mudraca: „Kao što se njihova lica razlikuju, tako se i njihova gledišta razlikuju”. Prema tome, oni među njima koji su se složili da se ujedine u grupu razumeli su da nema tako velike udaljenosti među njima kada je u pitanju neophodnost da svi rade u ljubavi drugih. Ovime će svaki od njih biti u mogućnosti da načini ustupke u korist drugih i oni će oko toga moći da se ujedine. Ali, ostali ljudi nemaju razumevanje za neophodnost rada na ljubavi drugih; otuda, nije moguće ujediniti se sa njima. 

Sledi da svako od prijatelja kada se angažuje na ujedinjenju – ljubav prijateljā, treba da proveri drugog, njegova gledišta i njegove osobine – da li je vredno dopustiti mu da se ujedini i da li je on vredan toga. To je kao što mi molimo svakog dana „Neka bude volja Tvoja”: „Da se držimo podalje od zle osobe i lošeg prijatelja”. 

Sledi da je pojedinac ponosan jer misli da je bolji od ostalih ljudi u kongregaciji. Kako je to dozvoljeno? Uostalom, to je nasuprot eksplicitnog pravila koje kaže: „Rabi Levitas, čovek iz Javne, bi rekao: 'Budi veoma, veoma skroman'" (Avot, poglavlje 4).

Rabi Jehošua Ben Perahia o tome kaže: „'Sudi svaku osobu pohvalno' (Avot, poglavlje 1) znači da u pogledu na ostatale ljude, pojedinac treba da ide iznad razuma, što se naziva „načini", što je akcija bez toga da se sluša razum. To je tako zato što razum pojedinca njemu pokazuje da drugi ljudi nisu tako podobni kao što su oni kojima se pridružio. I, svako to govori sebi. Zbog toga, svako se ponosi misleći da je bolji od drugih. Savet za ovo jeste: "I, sudi svaku osobu pohvalno".

Ovo znači da pojedinac treba sve ostale u kongregaciji da sudi pohvalno i kaže da oni jesu važniji od njega i da je njegova sopstvena greška to što on ne može da vidi veličinu i važnost javnosti, važnost svih drugih ljudi, za koje naši mudraci kažu „svaka osoba". Otuda, unutar razuma, pojedinac ne vidi njihovu veličinu, i mi smo rekli da između čoveka i njegovog prijatelja treba da bude „kupi". Međutim, pojedinac mora da koristi „načini" što je iznad razuma. I, to se naziva „Sudi svaku osobu pohvalno".

Link - Make for Yourself a Rav and Buy Yourself a Friend 2

  


Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.